Powered By Blogger

недеља, 24. април 2016.

Roda centar - Mala,ali odabrana ekipa III/2,učestvovala je u radionici "Vaskršnje jaje",u organizaciji Roda centra.Danas je osmeh kolo vodio,prkoseći kiši i sivilu. :)
























ULAZAK ISUSA HRISTA U JERUSALIM - CVETI (grc: Η Είσοδος του Χριστού στα Ιεροσόλυμα), pokretni praznik koji se slavi sutradan po vaskrsenju Lazarevom, tj. Lazarevoj suboti (Vrbica), seste nedelje Velikog posta i nedelju dana pred Vaskrs. Ustanovljen u Jerusalimu krajem IV veka za uspomenu na poslednji, carski i svecani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jasuci na magaretu, sest dana pre Pashe (Mt 21,1-10; Jn 12,12-18). Tom prilikom narod Ga je docekao kao Cara, prostiruci svoje haljine i grancice drveca, noseci u rukama palmove grancice. Narodni obicaji Uoci Cveti devojke i deca odlaze u polja i beru cvece. Najcesce velike cvetove margarete, da bi bili lepi i krupni; dren da bi bili jaki; ljubicicu, da bi bili mirisljavi i privlacni; vrbove grancice, da svi budu napredni. Ovo cvece se ne unosi u kucu vec se ostavlja u posude sa vodom u dvoristu da prenoce. Ponekad se cevece potapa u vodu sa zlatnim ili srebrnim prstenovima i onda se tom vodom deca umivaju. Ranije je bio obicaj u celoj Srbiji da na ovaj dan setaju okiceni cvecem. Do danasnjih dana se odrzao obicaj da momak od ubranog cveca napravi narocit buket, u kome svaki cvet ima svoje znacenje i nosi ga devojci. Po tome kojih cvetova ima, ili koji preovlađuju devojka razaznaje momkova osecanja. U Sumadiji momci i devojke sakupljaju se na igralistima i raskrscima darujuci uzajamno cvece, gde svaki cvet ima neko posebno znacenje. Tu se svi sale i smeju, ali niko ne igra i ne peva jer traje post. Odlazak u crkvu od rane zore rasiren je u Hercegovini, dok u Popovom polju ujutru naberu dosta mlecike, kojom se okite stale i torovi. Od praznika Cveti do Duhova, cvece se ne bere. U Srbiji su Cveti praznovani i kao narodni praznik, jer je tog dana 1815. godine, vozd Drugog srpskog ustanka, Milos Obrenovic, kod crkve u Takovu podigao narod na Turke


субота, 23. април 2016.

Hrišćanski praznik Lazareva subota, koji je uvek u subotu uoči Cveti, u našem narodu se svetkuje kao poseban, a po sadržaju i načinu vrlo živopisan običaj pod imenom Vrbica. Ovoga dana se išlo po vrbicu, ili kako se češće govori, u vrbicu – da se uberu ili naseku grančice vrbe, koje uglavnom u ove dane olistava.U ovom običaju, koji nesumnjivo seže u najdublju starinu, sačuvani su i ostaci drevne srpske religije u kojoj je vrba, kao biljka bujnog rastenja, imala vrlo zapažen značaj.Vrbica je u našem narodnom kalendaru dan dečje radosti, dakle – jedan od dana kada su deca, i mladi uopšte, imali svoju svetkovinu.Sve do svršetka Drugog svetskog rata je Vrbica proslavljana i kao školska svečanost. Predvođena popom i učiteljom, školska deca, lepo obučena i sa zvoncima okačenim trobojnom vrpcom o vrat, odlazila su u polja i na proplanke da provedu vreme u radosnoj igri. Povorka se kretala praćena pesmom, a u mnogim krajevima su joj se priključivali i stariji.Ovaj školski izlet je provođen u blizini kakvog izvora, uz koji, po pravilu, ima vrba, jer ova biljka iziskuje vlažnu podlogu. Osim toga, u staroj srpskoj religiji su izvori smatrani prirodnim svetilištima. Uzbrane vrbove grančice su okupljeni sutradan, na Cveti, odnosili u crkvu da se blagosiljaju smatrajući ih potom za lekovite. U nekim krajevima su ove prutiće držali prikačene uz ikonu, a ponegde, kao oko Osijeka i u južnom Banatu, deca su njima ritualno ovlaš šibana, radi zdravlja i – da bi rasla kao vrba.U danima cvetne nedelje je bilo uobičajeno da se narod kiti vrbom i koprivom. O ovim biljkama je mnoštvo verovanja, u čijoj je osnovi ubeđenje o njihovoj magičnoj, zaštitnoj i isceliteljskoj moći. Osobito se vrba uzima kao simbol rađanja, a kopriva ima svojstvo da štiti seme u koje se stavi. Zato su se devojke u cvetnoj nedelji opasivale vitkom vrbovom šibljikom – da bi bile napredne kao vrba. Verovalo se da kopriva može da brani od senke, kako je nazivan ženski demon koji napada porodilje, pa je zato ova biljka stavljana porodiljama pod jastuk.Ranije se sredom izbegavalo da se deca kupaju, o cvetnoj sredi pogotovu, a izbegavalo se i da se cvetne nedelje izmiva kosa – da ne bi cvetala. Ponegde devojke u grupama idu od kuće do kuće i pevaju pesme koje se zovu "Lazarke". "Igraj, igraj, Lazarke, gola, bosa, Ciganke, ova kuća bogata, ima dosta dukata, i u toru ovčice, a u kući dečice..." Ovu pesmu često pevaju i dodolke. Uz devojke idu dva do tri muškarca sa štapovima da "brane" devojke od nasrtljivaca i da nose skupljene darove. Nekad se jedna od devojaka obuče u muško i predstavlja Lazara. Izvor: Mile Nedeljković, Srpski običajni kalendar